Piše: Silvija Radulović

Porezni i računovodstveni aspekt zaliha trgovačke robe česta su nepoznanica kod poduzetnika, pogotovo ako uzmemo u obzir da je njihov tretman različit ovisno o tome obavlja li se djelatnost kroz obrt ili trgovačko društvo.

Kod obrta je situacija jednostavna i poprilično jasna – onog trenutka kad je račun za nabavku trgovačke robe plaćen, ukupan iznos računa postaje izdatak obrtnika i smanjuje njegovu osnovicu za obračun i plaćanje poreza na dohodak.

Međutim, kod obveznika vođenja dvojnog knjigovodstva, zalihe robe postaju trošak poduzetniku onda kad se prodaju ili koriste u poslovanju. Dakle, tek kada se roba proda, njezina nabavna vrijednost postaje porezno priznati trošak, odnosno rashod i smanjuje ukupni prihod poduzetnika, a samim time i osnovicu za obračun poreza na dobit.

Npr. obrtnik je u 12. mjesecu kupio robe u vrijednosti 5.000,00 eura i odmah je platio račun. Njemu svih 5.000,00 eura predstavlja izdatak. Ali, ako je trgovačko društvo nabavilo robe u iznosu 5.000,00 eura i platilo odmah račun, ova promjena sama po sebi neće ni na koji način utjecati na poreznu osnovicu tog poduzetnika. Što se dešava kod njega? Na kraju 12. mjeseca potrebno je utvrditi koliko je te robe prodano. Ako nije prodano ništa, nema troškova. Ako je prodano robe nabavne vrijednosti npr. 2.000,00 eura (maloprodajna cijena te robe je veća, naravno, ali mi ovdje promatramo nabavnu vrijednost) tada će se osnovica poreza na dobit smanjiti za tih 2.000,00 eura.

Problem nastaje kad vlasnici i/ili direktori trgovačkih društava znaju da će imati obvezu plaćanja poreza na dobit pa istu žele smanjiti, a smatraju da će to uspjeti učiniti nabavkom i plaćanjem veće količine trgovačke robe i misle da sam čin nabavke i plaćanja utječe na poslovni rezultat. Jer je to logično ili je pak neki njihov prijatelj isto to napravio, po savjetu knjigovođe, po mogućnosti, a uopće ne uzimaju u obzir da je taj prijatelj vlasnik obrta i ne vodi dvojno knjigovodstvo.

Rezultati ovakvog postupanja su, između ostalog, sljedeći:

  1. Iznenađenje iznosom poreza na dobit koji je potrebno platiti
  2. Nepotrebno trošenje novca s računa i smanjenje likvidnosti
  3. Zatrpavanje nepotrebnim zalihama za koje je upitno hoće li postati nekurentne, odnosno hoćemo li ih moći prodati u željenom roku

Ako poduzetnik koristi zalihe robe u vlastitom poslovanju umjesto da ih proda, trošak se evidentira kao trošak nabave ili trošak materijala koji se koristi u proizvodnom procesu ili pružanju usluga, onda kad su te zalihe stvarno i utrošene. Kod obrtnika je situacija ista kao i s robom za prodaju; onda kad je račun za nabavu robe plaćen, isti predstavlja izdatak obrtnika.

Porezni i računovodstveni aspekt zaliha trgovačke robe
Tagged on: