Piše: Stanko Radulović
Zanimljivo je bilo ovih dana, a posebice 5. kolovoza, prošetati ulicama istarskih gradova i općina i vidjeti izbezumljene Njemce, Talijane, Čehe, Slovake, Poljake, Slovence, Slovake, a i naše građane koji bjesomučno glavinjaju i traže neku otvorenu trgovinu ili supermarket u kojemu mogu kupiti osnovne živežne namirnice poput kruha, mlijeka, ulja, brašna, soli, šećera ili toletnog papira.
U našoj je domovini donesen novi Zakon o trgovini koji izričito kaže da su svi blagdani neradni (osim ako vlada ne odluči pojedini blagdan proglasti radnim) te je trideset šest nedjelja u godini također neradnih, odnosno šesnaest je nedjelja radnih. Sve navedeno odnosi se isključivo na trgovine i trgovce i niti jednu drugu djelatnost, poput turizma ili ugostiteljstva.
Gledajući ovaj zakon kroz prizmu ljudskih prava i prava radnika na prvu to izgleda jako lijepo, humano i suosjećajno.
S druge strane, kada znamo da su u našoj domovini, kroz privatizaciju i pretvorbu, uništene kompletna industrija i poljoprivreda, da je jedina održiva gospodarska grana turizam, te da svi mi, htjeli to priznati ili ne, direktno ili indirektno, ovisimo o turizmu, takav novi zakon postaje jako diskutabilan i opasan. Naši su iznajmljivači pretežito privatne osobe koje su prodale obiteljsko srebro kako bi većinu svoje nasljeđene imovine uložili u jednu kuću za odmor ili u par apartmana, te na takav način ostvaruju (dodatne) prihode kojima se financiraju kroz ostatak godine. Turistička sezona kod nas traje intenzivno mjesec dana, otprilike od 15. srpnja do 15. kolovoza. U tom periodu imamo četiri nedjelje i dva praznika, ostatak sezone čine predsezona ili postsezona i onda dođe novi Zakon o trgovini koji kaže da svi mogu raditi osim trgovaca. Po novom zakonu niti vlasnici trgovačkih obrta ne smiju raditi u svojim obrtima u vrijeme blagdana, čak i kad bi njihovi radnici bili pošteđeni! Zašto vlasnici ne mogu raditi u svojim trgovinama ako to žele? Kakva je to makroekonomska politika koja se provodi kroz novi Zakon o trgovini? Hoće li radnici koji sada ne rade trideset šest nedjelja i sve blagdane možda biti višak i tko će njima objasniti da je, budući da je gotovo 15% radnih dana postalo neradno, potrebno manje radnika u pojedinim trgovinama te da si moraju tražiti novi posao negdje drugdje?
Nadalje, kako će se puniti, ionako uvijek prazan državni proračun sada kad postoji zabrana rada za sve te silne dane koji su odjednom postali neradni?
Poruka koju šaljemo poduzetnicima, turistima i svim ostalim građanima i građankama je jako zbunjujuća i konfuzna, te u konačnici jako štetna jer su svi zaposleni u Republici Hrvatskoj ionako imali i do sada pravo na jedan slobodan dan tjedno. Novim izmjenama Zakona o trgovini pogodovalo se određenim lobijima i organizacijama, na štetu svih nas.