Piše: Silvija Radulović
Prošli je tjedan ministar financija Zdravko Marić slavodobitno iznio zaključak na temelju statističkih podataka da je u ugostiteljstvu pad vrijednosti fiskaliziranih računa veći nego pad broja izdanih računa. To je teza o kojoj svakako treba razmisliti, ali ona onako laički znači da je došlo do pada prometa u broju gostiju ali da se još više smanjila potražnja gostiju, što bi u prijevodu značilo da je onaj gost koji je do sada pio kavu i mineralnu, u doba korona krize izbacio mineralnu i na takav način poslao signal ministru Mariću da treba udariti na ugostitelje jer oni vjerojatno, kao i uvijek, nešto muljaju.
Idemo ispočetka, što bi stari Rimljani rekli, ab ovo (od jajeta).
Koja je jedina samoodrživa grana gospodarstva u našoj zemlji, koja u najvećoj mjeri puni državni proračun? Turizam.
Drugo pitanje je što je turizam. Jesu li to samo sunce, more i prenoćišta ili važnu ulogu imaju i umijeća različitih ugostitelja? Enoteke, vinarije, OPG-ovi, razne uljare, konobe, restorani, beach barovi i razno razni caffe barovi i klubovi samo su dio lepeze različitih vrsta ugostiteljskih objekata koji unaprjeđuju našu turističku ponudu.
U vrijeme korona krize ugostiteljima je dva mjeseca bilo zabranjeno raditi. Međutim, i nakon ukidanja zabrane, broj gostiju koje mogu primiti značajno je smanjen zbog propisanog razmaka između stolova.
Drugu stranu priče čine sezonski ugostitelji koji su vezani uz velike hotelijere, a koji su konkretno kod nas u Istri i dalje zatvoreni, mahom zbog manjka rezervacija i potražnje. Dio takvih sezonskih ugostitelja i dalje ne otvara svoja vrata zbog straha od velikih gubitaka.
Istina je da je korona kriza ostavila nesagledive posljedice i strah kod svih pa tako i kod stalnih gostiju ugostiteljskih objekata. Jer pad prometa ne možemo povezivati samo s nedostatkom turista. Puno je domaćih ljudi izgubilo posao ili su im smanjene plaće. Potrošnja u ugostiteljstvu je pala i iz razloga jer su ljudi možda i manje spremni trošiti zbog straha od toga što ne znaju što će biti sa sezonom i hoće li doći do drugog vala krize. Ljudi se boje i štede ili se s velikim oprezom zadužuju, ali samo za ono najnužnije jer je poznato da se u doba krize ili rata svaka kuna dvaput okrene prije trošenja.
Ali ovi argumenti nisu dovoljni ministru, on smatra da se nešto neobično dešava kod ugostitelja i prijeti slanjem nadzora insinuirajući time da pokušavaju oštetiti državu. Prava je istina da su ugostitelji jedan od najznačajnijih i najvećih pokretača hrvatskog gospodarstva i promotori turizma bez čijeg mukotrpnog rada i neprospavanih noći Hrvatska zasigurno ne bi bila tako poznata i atraktivna turistička destinacija.
Dok svi s nestrpljenjem iščekujemo pokretanje turizma, naša je vlada (opet!) oplela po ugostiteljima, kao da oni s turizmom nikakve veze nemaju. Pa bi se, umjesto da im se smanji stopa PDV-a na piće, s 25% na 13%, njihovim poslovanjem trebala detaljnije pozabaviti Porezna uprava. I to nakon dva mjeseca zabrane rada i nakon što se i zadnji atomi snage i novca skupljaju kako bi se spremno i u skladu s mjerama stožera dočekala turistička sezona?!
I dok su svima puna usta turizma i sezone, što je turizam bez ugostiteljstva, pitam ja Vas gospodine ministre Mariću?